c 'est la vie https://blog.dnevnik.hr/lavieenrose

četvrtak, 07.02.2008.

OWYL ili kako sam se predozirala, part X

Karla je bila osvježenje, ali trajale smo tako dugo dok nam nije istekao vijek trajanja. Rijetko bi se nalazile, ona je imala svoje obveze i život, ja svoj koji se kao i uvijek lomio između posla i djece koja su postala sve napornija u svojim prohtjevima. Falila sam im, kao i oni meni, alo gurali smo nekako..yes Onda je jednog jesenjeg dana stigla Martina poruka:
- "Oprosti što smetam. Samo da ti se javim, opet sam u bolnici..." Ta poruka me uzrujala. tuzan eek Pitala sam se nije li ovo samo izgovor da me čuje ili je stvarno opet loše. Na svu sreću bila je dobro. yes Ponijela sam se se grubo i odgovorila:
- "Ne smetaš, ali ima ko na tebe paziti. Želim ti brz oporavak". headbang Srce mi je lupalo dok sam to pisala. U dubini duše znala sam da će mi se javiti prije ili kasnije, u stvari željela sam da mi se javi. cool Među nama nikad nije puklo do kraja. Ostala je crvena nit koja nas vezala, ljubav nikad ne proživljena do kraja...Nedostajala mi je..nije puno trebalo da uspomene ožive..kao cvijet koji dugo bez vode sa prvim kapima kiše ponovo procvjeta..sretan
..Htjela sam naprijed, ali sudbina me vukla natrag..
Martina je bila uporna, a ja gruba u svojim odgovorima, koje sam glumila, borila se protiv svojih osjećaja, bila je to borba protiv vjetrenjača. Razmjenjivale bi desetine poruka kao nekad..osjećala sam grižnju savjesti..nisam htjela da sjedimo na dvije stolice.. Ipak, nismo više izdržale, bila je to unaprijed izgubljena bitka. yes Jedan vikend pozvala sam je k sebi. Djeca su bila na izletu.
Već na ulazu strasno me poljubila.kiss... i govorila tiho, gotovo kroz šapat..:
- "Ovo kao da sam čekala čitavo vrijeme..nismo se smjele nikad rastati..oprosti... volim te..volim te..." cerek
- "Puno ti je trebalo da to shvatiš...volim i ja tebe.." cerek odgovorila sam dok sam ju ljubila i milovala po tijelu. Prolazili su nas trnci od uzbuđenja koje je bilo neopisivo snažno...skinule smo se na brzinu i legle na krevet, koji je i ostao samo naš...bile smo jedna u drugoj..doticale nebo i vraćale se opet, po još...sretan Njene duge, vitke noge obavijale su se oko mene i kao lijane pripijale se uz moje tijelo..tonula je u mojim plavim očima i ponovo izranjala, dok sam se ja topila u njenim čokoladnim...nije više ništa trebalo reći..yes
Naša komunikacija nastavila se tijekom tjedna..osjećale smo krivnju, mada nismo htjele to priznati. Ona je i dalje živjela sa Sanjom, a Karla je dolazila za vikend u Zagreb. Nisam ni jednoj ništa govorila. no Osjećala sam se loše, jako loše... srce mi se lomilo.. tuzan Karla me voljela, cerek s njom sam kretala iz početka svaki put, ali nakon što mi se Martina vratila nisam više bila sigurna u tu svoju ljubav..eek moji osjećaji su se uzburkali, bili su nedefinirani..nisam znala što hoću..headbang Priznala sam Karli da sam bila s Martinom..jednom riječi poludjela je..puknucu šetala je po hotelskoj sobi kao lavica s bocom u ruci za koju sam mislila da bi mogla završiti na mojoj glavi..toliko je bila bijesna na mene..blabla onda je počela plakati, a ja sam nijemo sjedila u naslonjaču i promatrale je..osjećala sam se jadno, nisam ju htjela povrijediti, ali nisam željela biti ne iskrena..nikad nisam lagala.. nono Karla je otputovala sutradan, bez pozdrava...tuzan
Martini se nisam javljala par dana, jer sam ionako bila u poslu preko glave. Htjela sam sve zaboraviti..i nju, i Karlu..sve...baš sve...sve sam prevarila, a najviše sebe.. ponavljala sam u sebi. Najbolje da više niti jednu ne vidim. namcor
Karlin telefonski poziv uslijedio je nakon par dan u kojem je bila više nego nježna..sve mi je oprostila u ime ljubavi.... sretan Ta žena me doista iskreno voli, pomislila sam... Martina je slala provokativne poruke.. a onda sam joj u jednoj odgovorila da Karlu nikad neću ostavit zbog nje, nono niti zbog ikog drugog jer me iskreno voli i nikad me ne bi prevarila i ostavila kao što je to ona meni učinila dva puta. Znala je da tako ne mislim, ooo, tako me je dobro poznavala i osjetila da sam luda za njom, ali se ne želim prepustiti da me srce vodi. bang
- "A da ja tebi nekaj velim - prestani razbijat glavu da li te više voli ona il ja, nego se zapitaj i iskreno sebi odgovori kog voliš, gdje ti je srce..ne daješ mi priliku da ti to dokažem. Imam i ja ljubav, pokazuje mi se, ali je pitanje mog srca. Biti s jednom a mislit na drugu i nije neka sreća, zar ne?"- bile su to Martinine riječi. eek
Bližila se još jedna nova godina. Karla je u zadnji tren otkazala dolazak zbog nekih poslovnih obaveza, kako je rekla. To me prilično rezigniralo puknucu i nije puno trebalo da se posvađamo.blabla.zadnji put..rekla sam..nisi ti ona za koju sam mislila da jesi..mislim da sam tad rekla sve što o njoj mislim, a ona svakako nije tip koji prihvaća kritike..kratko mi je odgovorila:
- "Bolje da prekinemo...nismo mi jedna za drugu.." nono Prihvatila sam tu činjenicu, jer bila je u pravu. Novogodišnju noć provodila sam s djecom uz TV kada je točno u ponoć nazvala Martina.
- "Ljubavi, sretna ti Nova godina i izljubi djecu.."veselim glasom je rogovarala. sretan
- "Sretna i tebi.." odgovorila sam. Narednih dana nismo se čule...a onda su potekle poruke s obje strane. yes
- "Nači ću načina da te smekšam i uvjerim..nema neću ovaj put..imam užas posla..vjeruj mi da je ovaj put to uistinu to...thumbup kažeš mi da dokažem a ne daš mi ni blizu..nazovi me kad se probudiš.." ..."i opet me ignoriraš.."pisala je, a ja sam joj odgovarala:
- "Kakva je to ljubav?...eek imala si šansu..nakon godine i pol..kad se sjetim ono zadnji put, mrak mi padne na oči..ispala sam sama sebi glupa i rekla tada nikad više.."..
- "Prava je to ljubav, cerek shvati..kad nije nestala ni nakon toliko vremena. Najveća si mi ljubav u životu i želim da i ja tebi jesam..jer ako nisam, reci i neću te više gnjavit.." rekla je.
- "Ne bih mogla još jednom sve ono proći..nono znaš da te volim..cerek ne želim da me boliš..želim biti sretna s tobom..sretan i sve ovo vrijeme borila sam se protiv tebe..protiv svojih osjećaja..ovo mora prestati..želim se opet buditi jutrom na tvom ramenu....".yessretancerek
- "Kako da ovo shvatim? Oprost svih grijeha i novi početak?" eek upitala me.
- "Da ljubavi, sutra je novi dan, u kojem ćemo opet biti zajedno, cerek forever and for always..."odgovorila sam........danas...sretansretansretansretan


Slutio sam..
ali nisam znao..sumnjao sam..
pretražio sam sebe.. inside and out...
našao nisam ništa...
ali i dalje me nešto kočilo..
zatim sam posumnjao i u tebe..
kako to nisam odmah primjetio..
tvoja polja i berače pamuka....
bio sam slijep..zaluđen...
ti si mi znači srce svezala..
ti vučeš moje konce....
na tvome dlanu se budim...
ova priča nema kraj....

By MARTONUS

For you, my love:









07.02.2008. u 19:46 • 24 KomentaraPrint#^

utorak, 05.02.2008.

OWYL ili kako sam se predozirala, part IX



Odmah po povratku kući odgovorila sam Martini kratkom porukom:
- "Nedostaješ i ti meni...kad ćemo se vidjeti?". zujo Nisam dugo čekala na odgovor. Pozvala me da dođem u subotu, jer taj dan bit će sama doma. Nisam previše razmišljala o ničemu, željela sam je samo ponovo vidjeti, premda nisam više bila sigurna u ništa, nisam vjerovala u ništa i nisam se željela zanositi sa prošlosti koja je iza nas. nono
Približavajući se njenom novom domu, u stanu u kojem nije živjela sama, osjećala sam se zbunjeno, i na trenutak zastala u nekom grču, strahu od tog ponovnog susreta. eek Jeli pametno to što radim..ispitivala sam svoju savjest...dok mi je otvarala vrata. Prošlo je pet mjeseci odkako je otišla.
Njena ljepota zasljepila me na vratima, cerek kao i prvi put kad sam ju upoznala. Njen osmijeh vratio mi je onaj osjećaj prve zaljubljenosti. Poljubile smo se spontano, i pomalo zbunjeno. kiss Nakon burnog rastanka, u zraku se osjećalo bezbroj upitnika, pitanja sa obje strane...Bila je vesela, dobro raspoložena, a ja sam i dalje bila u grču.. I opet isti scenario..prokleti mobitel..zvala ju je njena draga, svakih deset minuta...puknucu
- "Nisam trebala doći..no hvala ti na večeri i razgovoru..drago mi je da si dobro..osjećam se glupo..s njom si i ostani..da si me iskreno voljela nikad ne bi otišla. Nisi imala živce za mene, na kraju, podgrijano jelo nikad ne prija kao svježe..", rekla sam. tuzan
- "Kao i uvijek nisi u pravu. Volim te, ali mi je trebalo vremena da shvatim da si ti moja jedina, prava ljubav. Želim te,.. želim da opet budemo skupalaze..Shvati, ona mi je draga, voli me, ali nije to to...laze ne mogu prestat misliti na tebe..voliš li me još?" - govorila je dok me držala za ruku.
- "Glupo pitanje..naravno da te volim, ali, ali..." zamuckivala sam..nut
- "Ali što?? Imaš drugu?" - začuđeno me upitala, isključujući svoj mobitel.
- "Dođi...." povukla sam je k sebi i počela ljubiti, kiss bujica osjećaja prostrujila je kroz mene...cerek sve nježne riječi svijeta sačuvao sam za te.....pjevao je Oliver...dok su se naša već uzavrela tijela pripijala i čeznutljivo odšetala do kreveta..skidale smo jedna drugu polako, istovremeno se ljubeći..cerek Noć je bila pred nama..noć uzimanja-davanja...a tako je brzo prolazila..da bar možemo zasutaviti vrijeme i ostati ovako zauvijek..trenutak pretočiti u vječnost...
Odavno je svanulo, ali nije nam se spavalo...pile smo kavu u krevetu i započele ozbiljan razgovor o tome da se vrati, da nastavimo tamo gdje smo stale...yes Ljubav je nadjačala sve naše sumnje i strahove, strast se rasplamsala kao nekada..nismo brinule o nikome i ničemu..u tom trenutku bile smo si najvažnije na svijetu, kiss tako dugo dok se nije čulo ulazno zvono i otključavanja vrata..Skočila je iz kreveta i zatvorila za sobom vrata. Dok sam slušala galamu u hodniku, blabla na brzinu sam se oblačila. Zakapčajući dugmad na košulji vrata su se naglo otvorila i zatvorila. Da, pogađate, bila je to njena draga, sva izvan sebe, skidajući joj sve bogove s neba, burninmad tjerajući mene iz stana. Ajme, koja ružna divljakuša, pomislim. Baš je prosta, bez imalo ženstvenosti u sebi. Čudila sam se Martini kako je mogla biti s takvom osobom. eek
- "Riješi to s njom najprije, pa se javi....čekam te.. " - promrljala sam izlazeći iz stana.
- "Do večeri sam kod tebe..", odriješito je rekla.yes
Već te večeri shvatila sam da da ju jako voli, kada je ostala s njom. Štoviše, isključila je i mobitel. Razmišljala sam dugo u noć namcor i ubrzo došla do bolnih zaključaka da je sve to bila njena igra. Ali prevarila je sebe, laze mene više ne može ništa iznenaditi, bila sam čvrsta kao stijena. Već sutradan slala je poruke isprike, kojekakvih priča koje meni nisu sjedale. Osjetila sam laž u najgorem obliku...Kratko sam joj napisala:
- "Nikad, ali nikad više da mi se nisi usudila javiti..ili nedaj bože prići ako me negdje slučajno sretneš...bolje da okreneš glavu na drugu stranu, jer za mene si mrtva..", bile su to najteže riječi koje sam ikad ikome uputila. Jako me povrijedila, više nego kada me napustila, jer ovo je bila prevara. Ona, za koju sam bila spremna na sve, s kojom sam krvarila u njenoj bolesti, koju sam voljela više od života samog...i na kraju bila joj spremna sve oprostiti, jer osjećala sam da snosim dio krivice. Ovaj put nisam plakala, jer očito nisam imala za kim..nije više bila vrijedna moje ljubavi no ..da, baš sam tako mislila...nisam ni slutila da me čeka borba sa vjetrenjačama...rat s uzburkanim emocijama.. priznanjem, ponovnim razočarenjem i razotkrivanjem...Što više sam ju željela zaboraviti, to više je bila prisutna u mislima, iz kojih zapravo nikad nije izišla. nono Možemo prevariti um, ali srce nikada.
Život je lijep, pun iznenađenja, ponovo sam se zaljubila na dočeku nove godine koja je po svemu bila drugačija od predhodne. U veselom i brojnom društvu, party upoznala sam Karlu, predivnu ženu, cerek čudesne prošlosti i zanimljive sadašnjosti... yes bavila se preprodajom umjetnina, a tek kasnije saznala sam da ima vlastitu galeriju, duboko u srcu europe...crne kose i očiju kao ugljen..bila je posebna po svemu. nut Plesale smo dugo u noć, izmjenjivale tople poglede..pa dodire..privlačila me kao magnet, zujo želim ju...samo sam to osjećala...velika doza adrenalina i serotonina putovala je mojim venama...maštala sam da sam na njoj...u njoj...uhhh...ali imala sam sreću..sretan mašta je bila obostrana..
Želja nam se ostvarila, yes i tako sam se to rano novogodišnje popodne budila u njenom zagrljaju....cerek

Ne dozvolite mi da u braku istinskih umova
priznam prepreke. Ljubav nije ljubav
koja se mijenja kad promjenu nađe,
il se sa onim koji uklanja savija kako bi uklonila:
O ne! To je vječno postojan znak
koji gleda u oluje i nikad se ne zatrese...

..............



05.02.2008. u 19:18 • 2 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 04.02.2008.

OWYL ili kako sam se predozirala, part VIII

Čovjek je stvoren za radost i tugu
i kada to odista znamo
svijetom sigurno kročimo.
Radost i tuga isprepleću fino
odjeću za božansku dušu;
Ispod svake žalosti i boli
teku niti svilenog klupka radosti.

Tog crnog petka došla je ranije s posla. Pripremala sam ručak kada me pozvala u sobu. eek
- "Postoji netko drugi...ovaj, druga.." smušeno je progovorila....Stajale smo nasred sobe. Moja ruka je poletila..ošamarila sam ju... lud Uhvatila se rukom za obraz, a onda me stisnula k sebi...i tihim glasom rekla:
- "Ne mogu više ovako...do tebe se više ne može. Volim te, ali idem...tako je najbolje. Vidiš i sama da se stalno svađamo...nisam tako zamišljala naš život...sebična si i gledaš samo sebe..oprosti..idem skupit stvari.." nono Dok sam ja, kao probuđena iz nekog dubokog sna, sjedala na trosjed ona je izišla iz sobe i počela spremati stvari. Moje srce bilo je kamen.... namcor Sjedila sam tako nepomično dok sam iz druge sobe čula kako priča na mobitel.
- "Dođi po mene za sat vremena. Čekat ću te isped ulaza.." Tad je ušla u sobu i sjela pored mene. Pogledala sam ju i upitala:
- "Otkad to traje? Voliš ju?...Jeli netko koga znam?" eeknamcor
- "Zar je važno. Upitaj sebe otkad se ponašaš ovako..Dala sam sve od sebe, ali vidiš da ne ide..Žao mi je..", no odgovorila je.
- "Ne želim te više nikad vidjeti!! Jel ti jasno??!!...Ni čuti ni vidjeti!!!" vikala sam u očaju.. blabla no
- "Ne brini se oko toga..i nećeš..." no to su bile njene posljednje riječi koje sam čula. Nisam plakala, jer bol je bila prejaka. Srce mi se stezalo. Izletila sam van u park. Nisam mogla gledati kako odlazi...Tek kad sam odmakla u šumu počela sam plakati. cry Nisu to bile samo suze od tuge i boli što me ostavlja, bili su to ožiljci mog života koji se urušavao..Što mi se to dogodilo? Zašto? O Bože, zašto me tako kažnjavaš? cry ponavljala sam u sebi...Kad sam se vratila nje više nije bilo. Ključeve i prsten koji sam joj poklonila ostavila je bačene na sred kreveta..
Photobucket
Bacila sam se na krevet i tako plakala crycry sve dok djeca nisu došla iz škole. Teško sam im objasnila jer ionako nisu razumjeli naš odnos, mada su nas zatekli par puta zagrljene..Tako sam mislila..bili su pred pubertetom..
- "Martina se vratila u Split kod svoje mame", lagala sam.
- "A zašto nije povela Joya sa sobom?", upitao je Ivan.eek
- "Zato da vi ne biste bili tužni.." odgovorila sam, i tu je priči bio kraj.. zaliven
Narednih dana, kako nisam radila, odlazila bih rano na nasip i hodala satima..moje suze nitko nije mogao zaustaviti, moju bol nitko nije mogao izliječiti..cry Pričala sam sama sa sobom i Bogom..Vraćala sam vjeru u sebe..znala sam da se moram vratiti u život, život bez nje. Shvatila sam koliko sam pogriješila, koliko sam bila sebična..ali prekasno..valjda je tako suđeno..mislila sam. U tih mjesec dana izgubila sam desetak kilograma. Fizička bol polako je nestajala, a moj duh, moja vjera u sebe, polako se vraćala. yes I prije u životu dizala sam se poput ptice feniks. U to vrijeme s Martinom sam izmjenila nekoliko neugodnih poruka..i više se nismo čule. Kako uvijek poslije kiše dolazi sunce, tako je i meni prosvjetlilo. sretan
Bio je kraj ljeta. Jedna strana kompanija otvarala je svoju podružnicu u Zagrebu. Zahvaljući odličnom znanju jezika i radnom iskustvu dobila sam taj posao. Yess! thumbup Posao je bio zahtjevan, ali meni je odgovaralo. Počela sam dosta putovati, i tako se jedan dan, nakon obavljena posla našla u društvu poslovne partnerice mojih godina. zujo Sjedile smo za večerom njami i pričale o svemu. Bila je ugodna atmosfera i nakon par čaša vina razgovor je bivao sve ležerniji. Onda sam joj počela pričati o njoj, o svojoj bivšoj ljubavi i što smo sve prošle. Upijala je svaku moju riječ, a kada sam završila svoju love story, započela je svoju..zadivila me potpuno, rolleyes jer živjela je sa ženom. Kako je svijet mali, pomislila sam..Michell je bila potpuna suprotnost Martini. Bila je plavuša, kraće kose, vrlo elegantna i njegovana. rolleyes
- "Vino nas je lijepo ugrijalo.." zujo rekla sam kroz smiješak, našto je ona odgovorila da imam jebeni osmijeh i još jebenije oči. Ostala sam zaprepaštena njenim riječnikom, mada mi je godilo. Zapravo, nekako uzbudilo..Primila me za ruku preko stola i otvoreno pitala želim li s njom sex..da, yes baš tako..sex...Nasmijala sam se i povela je prema svojoj hotelskoj sobi. sretan Neke životne situacije doista su toliko fantastične, da samo potvrđuju kako sudbinu nikad ne možemo zaobići. Dok smo izlazile iz restorana i kretale prema liftu oglasio se moj mobitel. eek
- "Hey, kako si? Nisam više izdržala. Morala sam ti se javiti. Ne mogu bez tebe. Tek sad vidim koliko te volim...i koliko mi nedostaješ.." laze eek Bila je to Martinina poruka na koju nisam reagirala već samo pomislila, koji klinac hoće, s onom je zbog koje me napustila, koju voli, s kojom se smije i plače...
Čim smo ušle u lift Michell me strasno poljubila da se nisam snašla. kiss Žena ne štedi vrijeme..pomislim..ovo je neki novi feeling..uzbudila sam se nakon dužeg vremena ...Nismo ni stigle do kreveta kada me počela svlačiti i nježno ljubiti..uzvraćala sam joj nježnost...a onda kao da je izgubila pamet....nut priljepila me na zid, i u trenu je bila u meni..prodirala je žestoko, do boli..u početku mi je odgovaralo, a onda mi se odjednom pred očima pojavila slika Martine...niotkuda, došao je osjećaj prevare i grižnje savjesti...bang Odgurnula sam Michell na krevet, darovala joj jedan orgazam i zaželila laku noć. mah Sutradan sam otputovala kući.
..........

04.02.2008. u 15:04 • 7 KomentaraPrint#^

nedjelja, 03.02.2008.

OWYL ili kako sam se predozirala, part VII

Jer kakva mi je to velika stvar pokazati zanos u vrijeme obilja? Istinska je veličina u tome da se čovjek predaje radosti kad voda oko njega raste..
Bili su to nezaboravani Blagdani. I kad se samo sjetim koliko sam patila godinu dana ranije, ovu sreću i radost što nas je obasjavala, sretan ništa na ovom svijetu ne bi moglo zamijeniti, kao da sam rukom mogla dotaknuti božiji blagoslov.
Joy je bio pravo iznenađenje. thumbup Štoviše, djeca su ga maštovito stavila u povećoj kutiji pod bor u trenutku kada smo ulazili u stan. Čim smo ušli, odvukli su je u sobu:
- "Martina, pogledaj ispod bora!" vikao je Matej, dok se Ivan samo smijuljio. zubo Odjednom mali se lajavac oglasio, dok je ona prilazila kutiji da ju otvori.
- "Isuseeee, .....od tvojih iznenađenja uvijek me zaboli srce, samo ovo je najljepše što sam ikad dobila...doživjela..." yes zaplakala je od sreće, sretan dok smo se mi zadovoljno pogledavali ..wink
- "To zahvali njima, a ne meni. Njihova je ideja bila, koju sam prihvatila" veselo sam progovarala. Bile su to scene koje nikad neću zaboraviti. yes Ljubav i sreća mogla se osjetiti u zraku. cerek cerek To badnje veče teško da se ikad više može ponoviti. Život se ionako sastoji od pokretnih slika..neke živo pamtimo do kraja života, a neke nastojimo izbrisati iz glave što je prije moguće. Život je lijep,...Bog je milostiv...mislila sam u sebi. yes
Nakon povratka s polnoćke, party jedva smo dočekale da djeca zaspu. I njihovo je uzbuđenje bilo veliko, jer im je nakupovala toliko igračaka i slatkiša da se meni vrtilo u glavi. nut
Kada je nastala tišina, otišle smo u svoju sobu..
- "Koliko si mi nedostajala..ne možeš zamisliti" - šaputala je dok me ljubila po licu, kiss vratu, milijući me svojom kosom, koja je opet izrasla i uljepšavala njeno prekrasno lice..
- "Oooo, osjeti koliko si ti meni falila..." tiho sam progovarala, dok sam joj rukom razdvajala koljena i ljubila nabrekle bradavice...Ljubav koju smo dijelile bila je začinjena velikom dozom strasti koja je iz nas isijavala i nije se nimalo gasila...naprotiv, bila je jača. yes Navikle smo jedna na drugu, hranile smo svoje tijelo i dušu vodeći ljubav skoro svakodnevno. Trebalo je nadoknaditi dva mjeseca.... cerek Bile smo gladne jedna druge, kao vukovi zimi..
Blagdani su brzo prošli, kao i sve lijepo što prođe...Odmah nakon Nove godine počela sam raditi, a Martina tražiti posao. Djeca su otišla na zimovanje, a mi smo imale više vremena za sebe. U međuvremenu, Marko je potpisao papire za razvod, jer pod pritiskom odvjetnika sve njegove prijetnje pale su u vodu. Konačno, bila je slobodna žena. thumbup Dok bih ja bila na poslu, ona je odlazila na razgovore za posao, i tako ubrzo počela raditi kao prevoditeljica u jednoj konzultantskoj kući. Proslavile smo to u finom restoranu, njami nakon čega mi je pozlilo isto veče. Ne moguće da je bilo od hrane jer smo isto naručile. Bolovi su bili nemogući, tablete nisu pomagale. nono Nije bilo drugog, nego na hitnu. U bolnici su napravili sve pretrage koje su upućivale na jačinu bolova. Martina je cijelo vrijeme bila pored mene. Kada je sve bilo gotovo liječnik je rekao da moram hitno na operaciju, zbog prilično velikog žučnog kamena koji samo što nije izišao u kanal. eek
- "Đizisssss.!!." - ljutito sam viknula.. burninmad "zar nema drugog načina?" upitala sam.
- "Ne, ako želite ostati živi", hladno je odgovorio dok mi je pružao papir da potpišem pristanak na operaciju, i nastavio:
- "Brzo će to. Laparaskopskom metodom..već kroz par dana idete doma, ako neće biti komplikacija". Nisam se ni snašla, već su me vozili u operacionu salu, niti sam stigla bilo što reći Martini...a djeca? eek što će biti sa njima ako se slučajno ne probudim?...u tim mislima sestra je skidala moj zlatni lančić sa privjeskom srca i križića koji mi je moja najdraža poklonila za Božić. Uzela sam ga u ruku, poljubila, i prekrižila se prije nego su me vezali. ....Crni petak za mene...Nakon dva carska reza, bila je to moja četvrta operacija..namcor
- "Hey..ljepotice....ljubaviiii.." - čula sam dobro mi poznat glas, prije nego što sam otvorila oči. Martina je stajala iznad mene i smiješila se...
. "Helouuuu..nisi u raju da vidiš dobru vilu.." sretan nastavila je..Dolazila sam k sebi omamljena od koktela kojim su me uspavali.
- "Ahhh..što ti je život..sad te ima, sad te nema.." jedva sam progovorila.
Martina je taj vikend dočekala djecu i dovela ih k meni u posjetu. Bila sam OK, i samo sam čekala srijedu da izađem. Morala sam otvoriti bolovanje. Ta dva tjedna mog izostanka s posla donijelo mi je neslućenu neugodnost, ali nisam vjerovala da bih mogla ostati bez posla. Dok mene nije bilo, na moje mjesto došao je rođak člana uprave, koji kao da je čekao svoju priliku. Nisu me mogli ranije udaljiti s te pozicije jer sam uspješno obavljala svoj posao, već su čekali ovakvu priliku. Prestrašno... Ponudili su mi drugi posao, slabije plaćen, međutim, kako sam bila povrijeđena njihovim postupkom bez imalo ljudskosti, dala sam otkaz. Puknulo je nešto u meni. puknucu Teško je biti žena u muškom svijetu...
Sjedila sam u kuhinji dok se Martina vraćala s posla. Kada sam joj rekla što se dogodilo i što sam napravila, zagrlila me i rekla:
- "Ne brini ljubavi, naći ćeš drugi posao. Važno je da jedna od nas privređuje. Snaći ćemo se već nekako. Bitno je da imamo jedna drugu". U njenim riječima nisam pronalazila utjehu, mada sam znala da tako i misli. yes Dodatak svemu bio je i taj što je Ivor rijetko za djecu išta davao jer je imao svoju novu obitelj, a ja sam se uvijek brinula da djeca imaju dovoljno, često puta i više od svojih vršnjaka. Naučili smo dobro živjeti, ali izgleda da nas je stigla židovska kletva, da bog da imao, pa nemao...
Nisam čekala da prođe otkazni rok i odmah sam počela tražiti posao. Prihvatila sam prvi ponuđeni...i onda je krenulo. Jedan, drugi, treći...Trošila sam svoje živce u firmama koje su loše poslovale i još slabije plaćale. mad Polako sam padala u depresiju. Nisam mogla dozvoliti da nas Martina sve uzdržava. Duša mi se lomila..ulazila sam u zonu sumraka...namcor Onda jedan dan kad sam pomislila da mi sreća nije okrenula leđa, otišla sam u kompaniju koja je bila konkurentska onoj koju sam napustila. Nakon obavljena razgovora, već kada sam mislila da je sve dogovoreno, sretan direktor me pozvao na večeru. Ostala sam zatečena...ali sam prihvatila. Mogla sam i misliti da sve ima svoju cijenu pa tako i taj posao. Shvatila sam o čemu se radi već na početku večere, kada se počeo nabacivati slatkim riječima i rasipati bankovnim računima. Svoje dostojanstvo nisam dala. nono Tko se jednom proda, cijena mu pada, bilo je moje geslo kroz život. Ustala sam i otišla kući. Moje osobno nezadovoljstvo situacijom u kojoj sam se našla bilo je iz dana u dan sve veće i ne podnošljivije. headbang Nisam primjetila da zatvaram vrata sreći koju smo imale, jer moj ego očito je jako patio...To sam tek kasnije shvatila. Polako smo se udaljavale.... Često puta planula bi bez razloga na djecu, a onda jedan dan i na nju. burninmad
- "Gdje si do sada??!!..mogla si bar javiti da nećeš doći na vrijeme" dočekala sam ju na vratima sa rafalnom paljbom i nastavila.."sigurno se navlačiš okolo..više ti nisam dobra.." blabla nisam vjerovala da su te otrovne riječi izašle iz mojih usta. Svoje frustracije liječila sam na njoj i djeci. Gadila sam se sama sebi, ali i njoj je prekipilo. Tada smo se prvi put posvađale...Kada kotač jednom krene niz brdo, više se ne zaustavlja. no Izbivala je sve češće od kuće, pronalazila nemoguća opravdanja. Znala sam da me laže, ali postala sam indiferentna prema svemu. Ona je bila na uzletu, a ja u slobodnom padu...i padala sam dubokoo...namcor samo čudo moglo me vratiti na površinu. Čekala je da joj se vratim, onakvu kakvu me upoznala, kakva sam bila još ne tako davno, ali te osobe je nestalo, bila sam izgubljena... Pukla sam negdje usput, na rubu života koji me dizao i spuštao.....dizao i spuštao.... dizao i spuštao....

Što je brdo više, jači je i vjetar - tako isto što je viši život, jača je i kušnja.

.........

03.02.2008. u 04:21 • 17 KomentaraPrint#^

subota, 02.02.2008.

OWYL ili kako sam se predozirala, part VI

Vidjeti svijet u zrnu pijeska i raj u divljem cvijetu,
Držati vječnost na dlanu ruke i beskraj u jednom satu.

Tako sam se otprilike osjećala...namcor
Dok smo stizali, hitna je već bila pred vratima. Potrčala sam otključati vrata. Martina je ležala nasred dnevnog boravka bez svijesti. nono Odvela sam djecu u njihovu sobu kako bi ih poštedila šoka dok su je stavljali na nosila. Nazvala sam mamu da dođe i ostane s djecom. Nisu mi dopustili da uđem s njom u kola hitne dok su je prikapčali na aparate. tuzan Odvezla sam se do klinike i potražila njenog liječnika koji je bio na dežurstvu. Kratko mi je rekao:
- "Čim je vratimo k svijesti, pozvat ću vas..nekad potraje, znate, kod ovakvih zloćudnih bolesti nikad se ne zna ishod...vidjet ćemo što će nalazi pokazati.."
Sjela sam u hodnik. Pokušavala sam se pribrati. Liječnik me umirio, ali, ali..što će biti s njom..tek sam tog trenutka shvatila ozbiljnost situacije. eek Minute su se pretvarale u sate, sati u vječnost...tuzan Misli su mi odlutale daleko u prošlost kada sam i sama bila u sličnoj situaciji. Samo, ja sam tada bila sama, a ona je imala mene.
Bilo je to prije sedam godina. Radila sam tada sa mužem u njegovoj firmi. Pod pritiskom posla, kućnih obaveza, podizanjem djece, razboljela sam se preko noći. Desetak dana odlazila bih na posao, krvavog oka koje je suzilo. Posjetila sam okulistu koji je rekao da je to obična upala i prepisao neke kapi. Međutim, stanje je bilo sve gore. Jedno jutro, spremivši se za posao, prehtodno sam se najavila frendu koji je radio u bolnici, otišla sam na specijalistički pregled. Život je pun iznenađenja... Dugo sam sjedila u mračnoj komori dok je doktor gledao, i gledao..i onda odjednom povikao:
- "Asistenti, dođite ovdje!!..." iz druge sobe došla su dva mlada liječnika, koji su na smjenu gledali kroz mikroskop u mraku...
- "Profesore, ovo još nismo vidjeli..." - jedan je progovorio, dok su se meni pojačano znojile ruke...Bio je stariji doktor, prof. ..tako drag čovjek..pokoj mu duši....
- "Morate odmah ostati u bolnici" - rekao je. "Sestro, odvedite ju na odjel..."
- "Ali doktore, recite šta mi je?! Ja moram na posao...." uzbuđeno sam govorila.
- "Posao? Draga moja, zaboravite sad na posao, ja vas ne smijem pustiti iz bolnice. Vi ste ozbiljno bolesni. Nazovite već nekoga, neka vam donesu stvari...sve će biti u redu.." zabrinuto je rekao. Svijet mi se u trenu okrenuo naopačke. Nisam ništa više pitala. Sestra me uhvatila pod ruku dok smo se penjale na zadnji kat odjela. Kada smo ušle u sobu pogledala je papire. Stavljajući mi kremu u oko i povez, samo je kratko progovorila:
- "Ooo, vi ćete se zadržati na odjelu malo duže.." Nisam najbolje razumjela njene riječi, do slijedećeg jutra kada su me pozvali na konzilij liječnika. Sestra me uvela u sobu i posjela. Čula sam više glasova koji su pričali što ja nisam najbolje shvaćala. Onda je moj doc, moj dobri duh prišao i rekao:
- "Draga, vi imate izraslinu na rožnici oka koju moramo odstraniti inače ćete ostati bez oka... Razumijete?" - Kimnula sam samo glavom, dok mi se grlo stezalo. Kapali su mi oba oka. Bila sam slijepa..bijelina kroz koju su se samo mogli nazirati krupni odrazi..kao sjene..Jednom prilikom dok sam sjedila na klupi u bolničkom parku, doc mi se pridružio i pričali smo o svemu. Tada mi je rekao da kinezi moju bolest tumače kao bolest duše. Doista, moja duša je bila bolesna. Za vrijeme mog boravka u bolnici, moj muž dolazio bi rijetko, usput ostavljajući poklone sestrama. Za mene nije imao vremena... Nedostajali su mi moji anđeli. Ivan je tada imao četiri, Mateo tri godine. Imala sam sreću da je moja mama bila sa njima. Kada bih je nazvala, tužila mi se da Ivor nikad nije doma, da spava po danu, skita po noći, a s posla stalno zovu...uopće se nije brinuo za djecu. Osjetila sam sav teret ovog svijeta kako se obrušava na mene, bespomoćna u svojoj bolesti i trenutnom sljepilu.
Moje potpuno izliječenje nakon operacije trajalo je dva mjeseca. Dva duga mjeseca u kojima sam donijela životne odluke. Iz ljubavi sam se udala, iz mržnje ću se rastati. Nakon Ivanovog rođenja, odmah sam zatrudnila sa Mateom. Već tad mi je govorio da to nije njegovo dijete, da ga ne želi, jer da je nemoguće da sam odmah ostala trudna. Željela sam to dijete, i ne samo njemu u inat donijela na svijet još jednog divnog dječačića. S njegovim rođenjem, naš brak je već bio mrtav. Vezao nas je samo posao i djeca za koju nije previše mario.
Ubrzo po izlasku iz bolnice rastali smo se sporazumno, jer on je već duže imao drugu. Meni su pripala djeca i nešto ušteđevine, stan je ionako bio moj, a ubrzo sam i pronašla novi posao. Kretala sam ispočetka. U svim ovim godinama živjela sam mirno, bez većih stresova. Samoća mi nije tako teško padala jer djeca su brzo rasla, puno zahtjevala. Bila sam im sve, a oni su bili smisao mog života.
Nisam nikad mogla sanjati da ću se ovako zaljubiti i ovako jako voljeti, da će moj život zaokrenuti u nepoznatom pravcu. I sad, dok sjedim ovako i strepim za njen život pitam se tko to gore vuče konce, tko se poigrava s našim sudbinama. Samo da bude sve u redu..ponavljala sam u sebi...Razmišljala sam da javim njenoj mami, ali te moje misli prekinula je sestra koja me pozivala da uđem u sobu.
- "Uđite, ali ne možete dugo ostati. Mora se odmarati." tiho je rekla. Za mnom je u sobu ulazio njen doc nasmijana lica.
- "Bit će sve u redu... Sredinom tjedna počet ćemo opet s kemoterapijama. Do tada neka ostane u bolnici, jer moramo još neke analize napraviti." progovarao je dok ju je držao rukama za ruku. Pao mi je kamen sa srca. Čim nas je ostavio same, zagrila sam je i poljubila u čelo pazeći da ne pomjerim cjevčice.
- "Ljubavi, nisam još umrla..što me ljubiš u čelo.." kroz blagi osmjeh mi je rekla. Taj njen smisao za humor razbio je nalet suza u mojim očima. cry
- "Volim te..cerek nikad ne zaboravi..bit ću uvijek tu,.. za tebe....uplašila si me, znaš to..ne smiješ ti nikuda od mene..imamo naše snove ne odsanjane do kraja..a bez tebe oni bi izgubili svaki smisao.." - govorila sam, dok je ona polako tonula u san.
Narednih dana bila sam rastrgana između posla, djece, bolnice..Vratila se doma nakon druge kemoterapije. Nije ih dobro podnosila. Djeca su je dobro prihvatila, yes samo su se jako brinula kad bi joj bilo loše. Ivanu je tada bilo jedanaest, Mateu deset godina. Trebalo je proći neko vrijeme privikavanja dok nismo ušli u svakodnevnu kolotečinu života. Postali smo obitelj...sretan
Prošlo je ljeto, dolazila jesen. Bolest je stagnirala, ali ne previše obećavajuće. nono Tada smo odlučile da ode u jednu njemačku kliniku, po nagovoru njenog strica koji je radio vani. Liječenje je bilo skupo ali je i obećavalo izgledno izliječenje. Skupile smo ušteđevinu na hrpu, ona svoju, ja svoju, koju sam čuvala za crne dane. Ostatak koji je nedostajao poklonio joj je stric. Tako je otputovala na dvomjesečno liječenje.
Bližio se Božić a s njim i njen povratak kući. Bila je izliječena do kraja. Našoj sreći nije bilo kraja. sretan sretanSvi smo se veselili. Par dana uoči njenog povratka djeca su me nagovorila da Martini za Božić poklonimo mopsa, malog psića o kojem su s njom znali pričati dok sam ja bila na poslu. Nisu me trebali dugo nagovarati. yes Već sutradan kupili smo to malo divno stvorenje od nepuna dva mjeseca...nazvali smo ga joy...joy - the boy..obzirom da je bio muško štene sretan
Photobucket
Ovoga se sigurno neće nadati, malog lajavca..pomislila sam dok sam čekala slijetanje aviona, u kojem se vraćala ljubav mog života...da, to je bila ona..jer nikad prije nisam voljela tako jako, dobivala tako puno..bojala sam se biti sretna, i tu svoju sreću ljubomorno sam čuvala da mi ju neko ne ukrade. Ali u životu postoje razne situacije, događaji, i kad se najmanje nadamo pogodi nas netko ili nešto čime ne upravljamo mi, već netko drugi...

.......

02.02.2008. u 03:38 • 5 KomentaraPrint#^

petak, 01.02.2008.

OWYL ili kako sam se predozirala, part V

Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge, i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol. Moj jedini grijeh je bio što sam ju voljela i bila spremna na sve..
Otvorila sam širom vrata i uhvatila se za lice u čudu gledajući prije nego što sam išta progovorila. eek Slutite već..na vratima je stajala Martina. Izgledala je kao sablast. Blijeda, vidno izgubljene kilaže, upalih očiju koje su iskrile gledajući me. ... Pored nje stajala je poveća putna torba.
- "Dobro jutro...jel mogu ući ako ti nije nezgodno?..želim pričati s tobom" - progovorila je tiho.
- "Naravno da možeš, kakvo je to pitanje", odgovorila sam, "prije bi se smrti nadala nego tebi.." nastavila sam, i u istom trenu shvatila kakvu sam glupost izrekla. bang "oprosti", dodala sam, "nisam tako mislila"...Dok je skidala kaput u hodniku i odlagala stvari prišla sam joj s leđa i uhvatila oko struka polažući glavu na njeno rame.
- "Bože moj, uslišio si moju molitvu..." šapnula sam. Okrenula se i čvrsto me zagrlila.
- "Ti pojma nemaš koliko te volim. cerek Ostavila sam sve i došla k tebi ako me još želiš. Ne želim bez tebe više ni dana. Ne vraćam se više doma..Znam koliko sam te povrijedila. Oprosti mi, molim te". Nakon što sam shvatila što je rekla, pogledala sam je iznenađena, širom otvorenenih očiju. eek
- "Jel ti to ozbiljno? Ili se i dalje igraš sa mnom? Znaš da te volim i da bi sve učinila za tebe", odgovorila sam.
- "Jeli ovo dovoljan dokaz ljubavi? Nikad nisam bila ozbiljnija. Ne vraćam se više. Shvati..." Tad smo se poljubile, kao prvi put. kiss Bura emocija ljubavi i čežnje prolazila je kroz nas. Sa sigurnošću mogu reći da je bila dio mene, kao komadić otkinute duše koja se ponovo spojila u svoju nedjeljivost.
Ušle smo u sobu i sjele na rub kreveta držeći se za ruke. Bilo me strah bilo što pitati o njenoj bolesti. Mislim da mi je pročitala misli i sama progovorila o tome. Primjetila sam da nije skidala kapu sa glave ispod koje je virila marama.
- "Bolje mi je. Kemoterapije su pomogle. Ali moram opet kroz dva tjedna. Izgubila sam puno kose, zato nosim maramu" - govorila je dok je skidala kapu. "Nadam se da ćeš me voljeti i ćelavu" kroz smiješak je nastavila. yes Njen smisao za humor nije ju napuštao ni u teškim trenutcima, pomislim.
- "Briga me za tvoju kosu. Volim tebe, ono što jesi..meni si lijepa svakako.." govorila sam dok sam prelazila prstima preko njena lica. "Ti si moja najdraža...", šaputala sam joj na uho...yes
Taj dan provele smo nadoknađujući izgubljeno vrijeme...Bila je pored mene..i svijet je opet stao na tren, samo je vrijeme brzo prolazilo... Upijala sam miris njene kože koji mi je tako nedostajao...njene ruke, nježnih prstiju, tražila sam noćima, sanjala danima..i sad su opet tu..na meni, u meni...Uvijek bi zaspale u istom položaju, srcem o srce...osluškujući njihov ujednačen ritam...ritam ljubavi koja nam je bila suđena.
Nisam htjela započinjati razgovor o tome kako ćemo dalje, jer niti sama nisam znala. Shvatila sam da me dovela pred gotov čin. Ali o tome ću sutra razmišljati, sada je samo želim ljubiti i voljeti,.. ljubiti i voljeti, cerekponavljala sam u sebi.
Zaspala je ranije nego inače. Ustala sam i raspremila joj stvari. Bočice s ljekovima poslagala sam na stolić pored kreveta kako bi joj bili na dohvat ruke. Moram priznati da me hvatala jeza od tih silnih ljekova. Kako je tek njoj, pomislila sam... Sve će biti u redu, mrmljala sam sebi u bradu, samo da ozdravi.. yes
Ujutro sam ranije krenula na posao kako bih se vratila ranije kući. Inače sam puno radila u to vrijeme, često puta ostajala do noći jer sam imala odgovoran i naporan posao, i nisam si mogla priuštiti godišnji ili ne daj bože bolovanje. Na odlasku sam joj ostavila ključeve od stana mada nije imala namjeru nikuda izlaziti. Taj dan bila sam zaokupljena mislima o nama, kako dalje. Sva sreća da djeca nisu bila doma. Moram ih pripremiti da će odsad s nama živjeti moja frendica. A morat ću i svojima objasniti...uhhh..neće biti lako. Ali ovo je moj život i neću dopustiti nikome da utječe na moju odluku. It's my life! thumbup Bilo joj je utoliko lakše jer nije ima djecu. Ostavila je roditelje, muža, posao...izgrađeni život, ma kakav bio. A on još nije znao ni da ga napustila zauvijek, i još u takvoj bolesti. Teško vrijeme je ispred nas. Borba sa bolesti, sa prošlosti i sadašnjosti, a o budućnosti nisam htjela ni pomišljati kakva bi sve mogla biti. Sve će se već nekako srediti, samo treba biti hladne glave. Bila sam analitična i posložila stvari svojim redom..prvo odvjetnik, da ishodi rastavu, odjava i prijava na novu adresu, ali ipak prvo treba se prijaviti zbog daljnjeg liječenja...
Narednih dana povlačila sam svoje veze i ubrzo smo se našle na klinici, u razgovoru sa liječnikom koji će preuzeti njeno daljnje liječenje. Tjedan je prošao munjevito i uskoro se trebalo suočiti sa onim meni težim dijelom. Djeca su se vraćala sa zimovanja. Kroz tjedan doživjele smo puno neugodnosti. Njen muž nije se puno brinuo što je otišla i tada sam shvatila da je govorila istinu. Među njima nije više bilo ništa. Jedino zašto se brinuo je imovina i kako je podijeliti, a prijetio se da joj rastavu nikad neće potpisati. Jedan dan nazvala sam njenu mamu sa posla, predstavila se tko sam, a ona mi je samo rekla:
- "Molim te, čuvaj moju Martinu, ja se stalno molim Bogu...." i onda je zaplakala i nije više mogla pričati.
Što se tiče moje mame, njoj sam kratko saopćila da se ne iznenadi kada dođe drugi put k meni, jer imamo novog člana obitelji. Mama se skamenila od tih mojih riječi i oštro mi odbrusila:
- "Šta???!! zar misliš da drugi može biti otac tvojoj djeci?!"
- "Joj mama, nije drugi u pitanju. Frendica će živjeti sa nama. Bolesna je i ide na kemoterapije." Tu sam joj stala objašnjavati neke pojedinosti, ali joj nisam odmah priznala da nas ne veže samo prijateljstvo. Tako sam ju smirila.
Tih tjedan dana, dok sam ja bila na poslu, Martina je kuhala i dočekivala me s večerom. Pogledale bi neki film, ali nikad do kraja, jer naša želja nije se nikad gasila. Bile smo napaljene jedna na drugu čim bi se pogledale, kao mace u veljači. Stalno bi se mazile, tepale jedna drugoj. U toj svojoj teškoj bolesti, koja je bila više nego podmukla, i problemima koje smo skupa riješavale doimala se sretnom. sretan Vidjelo se to u sjaju njenih velikih čokoladnih, okruglih očiju, što su zračile toplinom i ljubavi.
To nedjeljno jutro krenula sam pred djecu. sretan Martina je ostala doma jer se nije najbolje osjećala. no Bus je kasnio skoro sat vremena. Sjedila sam u obližnjem kafiću, kada je zazvonio mobitel.
- "Ej, loše mi je...zovi hitnu.." nakon čega sam čula udarac. Presjeklo me u grudima. Istog trena pozvala sam hitnu i rekla im o čemu se radi i na koju adresu moraju doći, ako dođu prije mene neka slobodno provale vrata. Do stana je bilo dvadesetak minuta vožnje. U taj tren, stigao je i autobus. Djeca su veselo izlazila a ja sam ih požurivala u auto i putem im pokušala objasniti trenutnu situaciju, dok sam drugom rukom držala mob u ruci. Zvonilo je, ali ona se više nije javljala... Bila sam skroz izvan sebe...namcor
- "Ne, ne smiješ mi sada umrijeti...O Bože, nedaj da ode.."..ponavljala sam u sebi. nononono

.......


01.02.2008. u 19:36 • 9 KomentaraPrint#^

OWYL ili kako sam se predozirala, part IV

U nepuna tri mjeseca poznanstva nisam previše ulazila u pojedinosti njezinog života. Sve što sam znala je da radi kao profesorica na školi, da je rastavljena i da joj mama živi u Splitu, u obiteljskoj djedovini. Često puta za mog boravka zvala je mamu i ispitivala je jeli sve u redu. Takva pitanja činila su mi se opravdana... Izgledalo je da imamo savršen svijet dok smo bile same, daleko od svih. Ali život se ne svodi na četiri zida. Dan kada se javila iz bolnice bio je šokantan po mnogočemu. Prvo, dijagnoza koju su joj saopćili nije bila ohrabrujuća, drugo, nije željela da je posjetim. Odjednom, moj svijet se počeo rušiti. Koliko kratko je bilo potrebno da se stvori, još većom brzinom je nestajao. To popodne otišla sam na kamenita vrata zapaliti svijeću. Hockings..to zloćudno stvorenje, tihi ubojica koji mi želi uzeti moju ljubav, moju najdražu...
Između Božića i Nove godine odlučila sam je posjetiti, mada joj nisam ništa govorila. Svakodnevno smo pričale i shvatila sam da je loše od kemoterapija, ali liječnici su davali nadu za ozdravljenje jer su brzo reagirali i odmah je hospitalizirali. Putujući prema jugu prisjećala sam se svih naših susreta, ljubavi koju mi je davala, i koju sam uzvraćala. Mučilo me jedino što me stalno odbijala i odgovarala da ne dolazim. Jednom sam je upitala:
- "Molim te, reci mi ako ti se nešto dogodi, koga da zovem? Daj mi broj od mame. Reći ću joj da sam ti frendica, ništa više." - nikad joj ne bih stvorila neugodnost zbog našeg odnosa..
- "Ne mogu. Ne brini, zvat će te moja kuma. Ona sve zna, zna za nas dvije." - odgovorila je. Tu sam stala i nisam više ništa pitala niti inzistirala. Sudbina se poigravala sa nama.
Na žalost, nisam mogla niti sanjati da ću doživjeti veće iznenađenje od nje. eek Ne, nije to bilo iznenađenje, to je bila prevara, izigrano povjerenje, ni dan danas ne pronalazim prave riječi za ono što se dogodilo. Meni, njoj, nama, svima...kako život može biti sladak, a u trenu pretvorit se u svu gorčinu ovog svijeta. namcor
Stigavši u bolnicu, isključila sam mobitel u trenutku kada me zvala. Doista, htjela sam je iznenaditi. Tiho sam otvarala vrata bolničke sobe. Pored njenog kreveta sjedio je zgodan muškarac, a s druge strane, starija žena. Kada me ugledala na vratima krenule su joj suze. cry Ostala sam u šoku od njenog stravičnog izgleda, ali taj šok je nestao kada se mladi gospon ustao i pružio mi ruku:
- "Ja sam Marko, Martinin suprug, a ovo je Jelica, Martinina mama........." - prilično glasno je izgovorio. Dok sam pružala ruku njemu, pa mami, krv mi se ledila u žilama. Osjećala sam kako mi tlo izmiče pod nogama. Ne znam kako sam progovorila svoje ime i što sam rekla dok sam se približavala Martini da je pozdravim. Poželjela sam da me nestane istog trena. headbang I već kad sam htjela izgovoriti da ću kasnije navratiti, Marko se ustao i rekao da oni sada idu..Mama joj je bila šutljiva i tužna. Pri odlasku samo su kratko pozdravili. Bila sam kamen, kip iz kojeg je potekla suza čim su napustili sobu. Sjedila sam tako nepomična gledajući u nju, kroz nju..nisam znala šta da kažem. zanijemila sam od dvostrukog šoka.
Dok je brisala suze sa svoga blijedog i ispijenog lica, ponavljala je samo jedno:
- "Oprosti, oprosti mi molim te...nisam te htjela lagat, ali ispalo je sve tako na brzinu, a onda sam se uplašila da ćeš me ostavit ako ti kažem da sam još u braku. Oprosti mi, ako boga znaš. Tebe samo volim, a s njim više nemam ništa. Ne želi mi potpisat papire zbog imovine." - ogorčeno je progovarala. Ja sam i dalje šutjela, dok su mi suze curile niz lice.
- " Ionako ću umrijeti...." Zajecala je.. cry Onda smo skupa plakale, kao što smo se nekad ljubile...cry Nisam pronalazila riječi utjehe. Bio je to jedan od najtežih dana u mom životu.
- "Slušaj me sada i ne govori ništa. no Nosim te u srcu sa lijepim uspomenama. Sigurna sam da ćeš ozdraviti i nastaviti život sa njim. Da sam znala, ne bih ti dozvolila da mi tako uđeš pod kožu...nono Predozirala sam se tvojom ljubavi, vjerovala sam ti, ali to sada više nije važno. Važno je da ozdraviš. Vidjet ćemo se nekad, negdje među zvijezdama, jer moja ljubav nikad neće umrijeti ...." Poljubila sam je prije nego što sam izletila iz sobe...Nije se mogla snaći od bujice mojih riječi, i na hodniku čula sam kako zaziva moje ime..
- "Vrati se!!!...moram ti nešto reći...." - vikala je, ali ja sam odmicala hodnikom ubrzanim korakom, brišući suze koje su sad već tekle u potoku.. cry
Jurila sam prema Zagrebu, izazivajući sudbinu...vozeći sam ridala od plača, i cry proklinjala život. Sebično od mene u tom trenutku boli i tuge, jer doma su me čekali moji anđeli...Da nebi došla u iskušenje da joj se javim ili čitam njene poruke, istog dana promjenila sam broj. Nisam više željela nikakav kontakt s njom, jer bol koju sam osjećala pretvarala se u fizičku. Bila sam teški ovisnik od njene ljubavi. Ta Nova godina bila je najtužnija od kako znam za sebe, i nije više ništa obećavala...Moj život trebalo je vratiti na isti kolosjek, onakav kakav je i bio prije nego sam je upoznala. Noćima sam plakala. cry Bol nije jenjavala. Molila sam Boga da mi ju vrati, istovremeno znajući da se to ne može dogoditi. Trajao je zimski raspust i djeca su otputovala na skijanje. Prošlo je tri tjedna odkako sam je vidjela posljednji put, bar sam živjela u takvom uvjerenju...
Bila je nedjelja, jutro obično kao i svako, samo puno mirnije. Nije bilo dječije galame i smijeha. Mogla sam si pruštit dulje spavanje, ako ništa drugo, jer sam sam na ovoj obali...uhhh. Pripremala sam kavu u kuhinji, dok se čulo zvono na ulazu...Tko bi sad mogao biti..pomislim dok sam krenula prema vratima. Još u pidjami i rasčupane kose, odškrinula sam vrata da vidim tko je...Iz sobe su dopirali zvuci pjesme Celin Dion, All by myself...don't wan't to be all by myself .... anymore.....
......


01.02.2008. u 03:52 • 15 KomentaraPrint#^

četvrtak, 31.01.2008.

OWYL ili kako sam se predozirala, part III

Que Sera, Sera (Whatever Will Be, Will Be)...pjevušeći sam ulazila u obližnju cvjećarnu kupujući crvene ruže za svoju..., još ne znam šta...ljubavnicu?.... rolleyes što bi rekao Don Huan da me vidi. Đizis, totalno sam skrenula...nut
Penjuću se na treći kat zgrade u kojoj je živjela, srce mi je sve jače udaralo..Nemojte pomislit da su me stepenice umarale jer sam se uspinjala polakooo..Usput sam popravljala frizuru, provjeravala kako mi stoji kragna na košulji, možda trunkicu parfema da nabacim.. nono ne, ne..izgledat će prenapadno... Pročtala sam jednom da se žene uređuju i šminkaju zato da bi se više dopale ženama nego muškarcima, negdje 80% u korist žena, nemam pojma zašto....uzbuđenost je doživjela svoju kulminaciju kad sam pritisla na zvono. mah..:
- "Eto me!..večerrr..." - kroz smiješak sam progovarala, dok me ona doslovno primila za ruku, povukla, cmoknula kiss u obraz i rekla:
- " Hay..uhhh..kako lijepe ruže.." sretankroz smijeh je progovarala, dok sam joj pružala buket...
U stanu se osjećao miris pečene ribe pomiješan sa njenim parfemom. Stan je bio mali ali namješten s ukusom. Odisao je čistoćom i svaka stvar stajala je na svom mjestu. Vidi se da je friško spremano u očekivanju gosta. party
Dok sam odlagala stvari, ona je vadila večeru iz pečnice vidno uzbuđena. Hvala bogu, nisam samo ja...zujo
- "Idem ruke oprati.." - progovorila sam i otišla u kupaonicu. Divota od života. Destine bočica parfema poslagane ko po špagi, kozmetike ko u parfumeriji..mmm..kako dobro..iste smo po tom pitanju..volim red i čistoću koje njoj nije nedostajalo.
Stol je bio postavljen, romantično, kao na filmu, večera uz svijeće..Sjele smo jedna nasuprot druge.
- "mmmm orada pečena u foliji, kako dobro" - njami govorila sam dok sam nam točila vino. Pogodila si što volim najviše. Odlično, super je...možeš se udat" govorila sam joj, a ona se tome nasmijala. rofl
- "Znaš da sam bila, pričala sam ti, ali ne volim o tome previše, evocira mi bad memories.." - dodala je.
- "Ok, nećemo o tome.." nastavila sam pričati o svom poslu, djeci, razbijajući tako napetost koja se osjećala u zraku...Njene oči kao dva fenjera caklile su se od svjetlosti svijeća..pozorno je slušala sve o čemu sam pričala.
Dok je pospremala stol, analizirala sam njene pokrete. Uočavala sam svu njenu ljepotu. Predivna crna kosa, dugih uvojaka. Za moj ukus bila je premršava, ali njoj je pristajalo. Skuhala nam je kavu, mada je nikad ne pijem kavu uz vino. Ali dobro, neka bude i kava. Ugođaj večeri uljepšavala je muzika Celin Dion... Idilu je prekinuo njen mobitel. Kada se javila, vidno se uzrujala i otišla u hodnik. Čula sam par riječi koje su me izbacile iz orbite..kako molim..pa ona ima nekoga?? noTaj njen razgovor je potrajao desetak minuta, a meni je pao mrak na oči. puknucu Kada je ušla u sobu rekla sam joj:
- "Najbolje da odem odmah. Ti imaš nekog...ovo je greška..." tuzan
- " Ma daj ne budali, objasnit ću ti. Nije tako kao što misliš. To mi je bivša cura koje se ne mogu riješiti. Među nama nema više ništa. Ej,.. tebe želim...s tobom želim biti..." - odlučno je i uvjerljivo progovarala,
- "Ne ideš ti nikuda.." i u tom trenutku mi prišla, i poljubila me. kiss Bio je to naš prvi poljubac. Strastven, dubok, vječan....Priznajem, bila sam razoružana. nije mi više padalo na pamet da odem. Još i danas osjećam slatkast okus tog prvog poljupca. Rukom sam prelazila po njenoj kosi, dok me ljubila i držala za ruku..činilo se da je vrijeme stalo..ostale smo tako ljubeći se ne znam koliko dugo..mislim tako dugo dok nam se nije pomutilo u glavi..rolleyes
- "Kasno je. Idemo spavati." - rekla je kroz smijeh.
- "Spavati?.." rofl...da .. idemo spavati" - rekla sam kroz smijeh. Prišla sam krevetu i počela se skidati, dok je ona bila u kupaoni. Nisam se skroz skinula, ostavila sam te dvije krpice na sebi, da nebih ispala, ne znam kako..neukusno?? nisam ponijela spavaćicu, valjda namjerno. naughty
Ubrzo je uletila u sobu, skočila na krevet, polugola..imala je na sebi isto što i ja samo u crnoj verziji..bile smo crno-bijeli svijet. .. haha, ni ona ne spava u pidžami, pomislim.
Svjetlost svijeća na stolu obasjavala je sobu. Ležale smo okrenute jedna drugoj, gledajući se. To gledanje je trajalo duugoo, ulazila mi je u dušu svojim prodornim pogledom.
- "Imaš najljepše oči koje sam ikad vidjela" - kroz šapat mi je rekla..."Nu, daj mi ruku.." nastavila je i uzela mi ruku stavljajući na svoje srce.."vidiš kako kuca..kuca za tebe odkad sam te upoznala.."... Tad sam je nježno poljubila u čelo, pa u nos, pa u usta, malo, još maloo..dok sam se pripijala uz njeno tijelo..osjetila sam kako drhti.. Čvrsto smo se zagrlile..Dok sam je jednom rukom držala u zagrljaju, druga mi je klizila po njenom tijelu, ispitujući svaki njen drhtaj...Preplavilo nas je more emocija,...počela sam je ljubiti posvuda, a ona je uzvraćala. Ne sjećam se da sam ikad doživjela toliko strasti, toliko uzimanja-davanja..Vrhunac je bio obostran, i ponavljao se, opet i još...Utonule smo u san pred svitanje novog dana koji je nagovještao ljubav bez granica.
Slagale smo se u sexu kao lego kocke, čitala je moje misli kao i ja njene..kao da se već dugo znamo. Nije to bila samo strast, to je bila naša zaljubljenost...ostvarena želja koja je neko vrijeme boravila u nama, trgajući nam tijelo i dušu. Voljele smo istu muziku, istu poeziju, iste filmove, toliko slične, a tako različite. Razlika u godinama je prilična, ali još uvijek ne tako uočljiva. Ona u kasnim dvadesetim, a ja u zreloj četrdesetoj. Moj mladoliki izgled daje mi je samopouzdanje, a ona je stalno ponavljala da godine nisu važne. Meni doista i nisu nikad bile bitne. Moja prva ljubav bila je duplo starija od mene, moj muž nekoliko godina mlađi. Dovoljan razlog da nemam predrasuda prema godinama. Ono što mi je oduvijek bilo važno je um, njegova zrelost i inteligencija, a ona je imala sve to.
Taj vikend je bio nezaboravan. Uglavnom nismo izlazile iz kreveta, nismo se razdvajale...nisam mogla slutiti da će me toliko boljeti kada sam odlazila. Kao da ostavljam dio sebe. I svaki put je sve više boljelo. Svaki drugi vikend odlazila bi kod nje, i svaki put je bilo sve dublje i jače. Osjetila sam ljubav u svakoj pori svoga tijela, moje srce je bilo zarobljeno zauvijek. yes
- "Volim te, volim te.. cerek ti si moja najjača droga, ponavljala je. Ne želim da ikada prestane. Ni tzunami je ne može razoriti...toliko te volim.." - tako je govorila.
Moj život je tekao kao i obično, ali ništa više nije bilo isto, jer ispunjena sam bila samo dok sam bila u njenoj blizini. Nisam pomišljala na loše stvari, na bolest, smrt, prevare i zavjere. Svijet mi je bio ružičast. Bila sam sretna. sretanAli sreća ima svoj vijek trajanja jer sudbina je ponekad ne milosrdna. Bližila se Nova godina, kada je završila u bolnici. cryDošao je red na ono što često puta zaboravljamo, i u dobru i u zlu, ja bit ću tu.........

.......

31.01.2008. u 17:12 • 4 KomentaraPrint#^

srijeda, 30.01.2008.

OWYL ili kako sam se predozirala, part II

Ndaa..i mene bi zanimalo što je bilo dalje..ali dragi moji, još smo uvijek na početku wave
Dakle, njena poruka unijela je nemir, mali kaos u mom savršeno organiziranom životu, ali i čudnovate leptiriće u utrobi..mislim da sam se zaljubila. cerek
No, kako je to moguće?, pa vidjela sam je samo jednom. Zar jedan susret može biti tako koban. Fatalna privlačnost, to je to. Ili mi možda fali sexa, topline nečijeg tijela? Proteklih godina živim kao opatica, kao stroj programiran na posao i djecu. Ovo je izazov kojem neću odoljeti, i zašto na kraju potiskivati emocije, eksplodirat će kad-tad. Najbolje da joj se javim. Ali što će misliti zašto joj se javljam nakon par dana, nakon što sam ju ignorirala...hmmm... shvatit će već. Evo što sam joj napisala:
- "Oprosti, nisam smogla hrabrosti javiti se odmah. Nisam te željela ignorirati. Baš zato što me jako privlačiš, uplašila sam se svojih osjećaja. Probudila si u meni nešto što je odavno zamrlo. Protekli dani bili su mi teret, balast koji nosim na srcu a koji ti želim reći. Još osjećam tvoj pogled na sebi...ali ne znaš ništa o meni, kao ni ja o tebi..." rolleyes
U tom trenutku, kada je poruka putavala prema njoj, nisam mogla naslutiti u kojem smjeru će mi život zaokrenuti. Sjetim se često izreke, Ja sam gospodar svoje duše, Ti upravljaš mojom sudbinom...
Prolazili su sati odkako sam poslala poruku, ali odgovora nije bilo. Pokušavala sam se skoncentrirati na posao, kojeg je uvijek bilo previše...S vremena na vrijeme pogledavala sam na mobitel...kako dan može trajati dugo kad se nešto ili nekoga očekuje..a ja sam u trenutku pomislila da čekam godotta..puknucu
Tek navečer stigao je njen odgovor.
- "Od sudbine se ne bježi. Šta je loše u tome, zar imaš predrasuda? I dalje mislim na tebe i želim da se nađemo. Kiss".. yes kratko i jasno..uvijek je bila korak ispred mene.
Od tada razmjenjivale smo destine poruka svakodnevno. Kroz njih smo se upoznavale, pa sam tako i saznala da je bila u braku, vrlo kratko vrijeme. Poslije toga nekoliko kratkih homo avantura. Nisam željela samo avanturu, željela sam puno više, baš kao i ona.
Prošlo je desetak dana i karte su se nekako posložile da sam morala poslom u Dalmaciju. Divno, petak obavljam posao, vikend je pred nama. Spojit ću ugodno s korisnim. sretan
Do petka se činila vječnost, al eto došao je i prošao kao i sve ostalo što prolazi. Bio je divan dan za putavanje. Krenula sam rano. Dan se tek budio. Putem sam promatrala izlazak sunca i razmišljala o njoj. Hvatala me lagana nervoza. Nisam znala kako ću se ponašati. Bože, pomislim, pa ja kao da imam šesnaest godina...A onda se sjetim Njega, moje prve ljubavi..kako smo se upoznali i koliko sam bila ludo zaljubljena da sam s dvadeset franaka u džepu otišla za njim u Paris..ahh..to je bilo davno, jako davno...i pitam se, gdje li je sad..u stvari često se pitam, a ponekad i sanjam da se srećemo negdje na raskrižju života..ali to sada nije važno. I druge sam poslije njega voljela, ali nikad više istim intenzitetom. Uvijek je drukčije, nikad isto... Na pomolu je nešto novo, susret samo ili možda avantura rolleyes...ili možda ljubav nikad ne proživljena do kraja...kiss ...Kad čovjek jednom nauči voljeti, za njega na svijetu ne postoji ništa što bi želio ubiti...
Nakon obavljena posla uputila sam se prema njenom stanu gdje me čekala sa večerom..Pretpostavljala sam da ima jednaku dozu nervoze i da se osjeća ni manje ni više jednako zbunjeno kao što sam i sama. U tim trenutcima vrtile su mi se riječi iz jednog filma Dinner is served, and I am for the desert..nut
...
To be continued...yes

30.01.2008. u 19:32 • 2 KomentaraPrint#^

utorak, 29.01.2008.

OWYL ili kako sam se predozirala

Bilo je to jedne jeseni, sada već davne, a čini se kao da je bilo jučer. Dragi prijatelji pozvali su me na party useljenja u svoj novi stan. Bilo nas je puno, sakupljeno društvo sa svih strana svijeta i različitih po svemu...
Sjećam se, pila sam votku od šumskog voća i ugodno chatala kada nam je prišla domaćica partya i rekla:
- "Hajde da vas upoznam, ovo je frendica sa faxa, skupa smo studirale"...
- "Martina - drago mi je.." veselim tonom izgovorila je, i dok sam progovarala svoje ime stisnula mi je ruku koja je bila oznojena; činila se nervozna dok je sjedala i nekako smušena. Društvo je bilo veselo i brzo se uklopila u razgovor. S vremena na vrijeme pogledi bi nam se sretali. Njezine velike čokoladne oči kao da su prodirale u moju dušu..osjetila sam neopisivu privlačnost prema toj mladoj ženi koju prvi puta vidim. nut Toplina kojom su zračili njeni pogledi u meni su proizveli neke uzburkane emocije. Na tren sam se stresla i pomislila: "koji ti je klinac D, ona je žena......." headbangMada, iskreno, osjetila sam da joj se sviđam. To je ona ženska intuicija... Kako je veče odmicalo, bili smo sve veseliji pa se i zaplesalo. Na tren sam napustila sobu, krenuvši prema toaletu iz kojeg je ona upravo izlazila.
- "Slušaj, možemo li razmjeniti brojeve moba, da se čujemo koji puta. Dolazim u Zagreb povremeno poslom pa se možemo naći na kavi, ako želiš." - odlučno je rekla..
- "Naravno, zašto ne. Baš mi se sviđaš.", bubnula sam i ostala živa. bang Zato je valjda bila kriva votka, pa je jezik išao ispred pameti. Ali dobro, ostala sam živa. sretanPočela sam se smijati na te svoje izgovorene riječi dok smo razmijenjivale brojeve.rofl
- "Što je smiješno?" upitala me.
- "Ništa..ništa..smijem se sama sebi" promrljala sam. zujo Ostatak večeri proveli smo u nekom muvingu, i ne sjećam se u kom je trenutku nestala, otišla..Uskoro sam i ja krenula kući..
Nije da sam bila opita, ali nije bilo ni daleko od toga. party Bilo je rano jutro, negdje oko četiri. Vozila sam Heinzlovom, možda stotku, nigdje žive duše. I dok sam ja pjevušila vozeći se, op, svijetleća lizalica ispred mene..otkud su se samo stvorili plavi anđeli. Ups..pomislim..samo mi je još ovo trebalo. Šta ako osjete da sam pila..zalivenu tom razmišljanju izlazila sam iz auta pravdaći svoju brzu vožnju, kad je zazvonio mob.
Možda me je upravo zvonjava mobitela spasila od alkotesta..ajme meni..
"Ajde, ajde, javite se!" - naredba policajca..No dok sam ja izvukla mob iz torbe, zvonjava je utihnula. Sve što sam vidjela, bio je Martinin broj. Policija mi oprostila prekoračenje brzine, a njen poziv vjerojatno me spasio veće katastrofe. yes
Polako sam vozila prema kući, razmišljajući zašto me zvala. Osjetila sam da mi srce jače tuče dok sam uzimala mob u ruke. Zvoni..uhhuhu..sretan
- "Dobro jutro! Ja sam. Vidim zvala si me."
- "Ej, dobro jutro, zvala sam te, da ti se ispričam što sam otišla tako na brzinu bez pozdrava. Ti si još tamo, ili..? - odgovorila je.
- "Ne, nisam. Vozim se prema doma i policija me putem zaustavila..i tako..sve je ok.." - kažem ja.blabla
- "Oukej..danas putujem za Split, vraćam se doma. Prespavat ću par sati kod frenda, pa onda krećem. Mogu ti pisati poruke iz busa, da si skratim vrijeme..rofl " - odgovara ona kroz smijeh, očito dobro raspoložena, dok sam ja mamurna s povišenom dozom votke u krvi bila sve, samo ne svoja..
- "Piši..piši.." - mrmljam ja..i "sretan ti put!"...i tako smo se pozdravile.
Taj dan bila je nedjelja. Probudila sam se oko podneva. Sabirala sam utiske od prošle noći-jutra...Pred očima mi je bila njena živa slika i njen osmijeh. Uhhh..nisam se tako osjećala od doba svoje prve zaljubljenosti. Koji mi je vrag, što mi se to događa. eek
- "D - saberi se..ti si majka, koju je btw muž ostavio zbog druge, imaš hrpu obaveza..a ona sigurno ima nekoga..mlada, zgodna, pametna, i sigurno se ne pali na žene..ili...?? ili se možda pali..." - govorim sebi...ali ja se ne palim više na ništa, nemam vremena za ništa....a osim svojih seksualnih eksperimentiranja u ranoj mladosti, i nemam bog zna kakvih iskustava sa ženama. Najbolje je sve zaboraviti dobro se otrijezniti ..i krenuti u novi dan.
Da je bilo tako, nije, jer njene poruke su počele stizati triki sadržaja u kojima me pokušava pitati vjerujem li u ljubav na prvi pogled..Bila je oprezna, a ja sam je sa svojom ignorancijom njenih poruka, jer nisam odgovorila niti na jednu, očito dovela do očaja. puknucuI tako mi se u posljednjoj poruci ispričavala, da nije ništa loše mislila ali da joj se jako sviđam i da ne može prestati mislit na mene..
- "Zabrijala sam nešto..oprosti..učinilo mi se da ti se sviđam..vidjela sam da me gledaš nekako drugačije.. napisala je otprilike tako...
Jeza me hvatala od te njene poruke, headbang ali što je bilo dalje....da li vas zanima? Please, leave your message
smokin

29.01.2008. u 19:03 • 5 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< veljača, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Veljača 2008 (7)
Siječanj 2008 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

La Vie En Rose
Copyright Love joy © 2008
All rights reserved

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

boomp3.com

Favorites:
LOTOS
Talija
poezija duše
portret ljeta
teska strana ljubavi
pipi duga
smisaozivota42
MARTONUS
uranova pikula



Online Users





Hit Counter



NCAA Tickets








O Jednoj Mladosti

Jedna mladost, jedan svijet nade
Raste tiho u srcu tvom
Drugi za te ovaj svijet grade
S malo prave istine u tom
Pricaju ti price te
I svaka ima svoj sretan kraj
Al' presucuju da taj svijet krade
Bas tvog sunca sjaj
Jedna mladost, jedan san srece
Al' do nje jos dalek, dug put
I dok srce na svoj put krece
U taj svijet ocvao i zut
Odjednom ces shvatit sve
Kako nigdje nema plamena tvog
Poput mrtve rijeke svijet tece
Bez cilja svog
Tko zna, mozda na me ceka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet
mozda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisucu bit cu bas ja
Tko da zna


Karlo Metikoš






Postoje četiri pitanja o životu:
1. Što je sveto?
2. Od čega je duh sastavljen?
3. Za što vrijedi živjeti?
4. Zašto vrijedi umrijeti?
Odgovor je uvijek isti: samo ljubav.



"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."

Ivo Andrić «Znakovi pored puta»





Stablo koje se nikad nije moralo boriti
Za sunce, nebo, zrak i svjetlo,
Nego je stajalo na otvorenom, izloženo kiši
I uvijek dobivalo potrebnu vodu,
Nikada ne postaje kraljem šume
Nego živi i umire kržljavo...
Dobro drvo ne nastaje s lakoćom,
Što je snažniji vjetar, to je snažnije drveće
.
Veronika Franco

Photobucket



Svojih osjećaja ne smijem se bojati,
jer oni vode mom srcu,
svemu onom što mi je važno i drago
.

Photobucket



Otkako te ne volim

Vraca li se okus
Kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim
Kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca
Neces me prepoznati
Kao na slobodi opet ucim jesti hodati

Otkako te ne volim
Opet nocu kisilo je
Izgubljeni zvuci boje
Ni sa kim in ne dijelim
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka masa
Prazno mi je ali lakse
Otkako te ne zelim

Pitao sam ljude
Kolko ce to trajati
Moze li se umrijeti
Hocu li se poslije kajati
Gnjavio sam ljude
Pravio sam paniku
Prejako je svjetlo
Samo da se oci na nju naviknu

Otkako te ne volim
Opet nocu kisilo je
Izgubljeni zvuci boje
Ni sa kim in ne dijelim
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka masa
Prazno mi je ali lakse
Otkako te ne zelim
Otkako te ne volim

Arsen Dedic




Strašno je voljeti te

Strašno je voljeti te na mjestu tako krhkom
kao sto je svijet.
Mučno je voljeti te u tom kraju
punom ne savršenstva
Gdje nas sve lomi i ušutkuje
Gdje nas sve vara i rastavlja
.

Sofia Del Melo Brainer Anderson





Srcu koje volim

Dodirni me,
Bilo gdje i bilo kad.
Dodirni me samo,
I bilo što mi tada,
U trenutku istine uradi.
Ništa mi ne uskrati.

Pogriješiti sigurno nećeš,
Jer sam ti spremna, za uzvrat,
Čitavu sebe zauvijek dati.

Ako mi dodirneš srcem srce,
Molim te, cijelu me onda pozlati
.

Dahlia


Photobucket